Lepinje

Jutra na Kupi bila su obilježena kakaoom (piše li se tako ili samo s jednim "o"??) koji bi mi baka donosila u krevet čim bih se probudila. S lijeve strane odškrinula bih prozor taman toliko da vidim čitati, a da izbjegnem dalje bujanje jutarnje mrzovolje. Ne, nije bilo ugodno ujutro biti u mojoj blizini, osim ako niste znali da je dovoljno da mi osigurate mojih pola sata i gledate svoja posla. Ali najčešće nije bilo tako i dan danas se znam pitati kako to da članovi obitelji koji bi jedni druge trebali poznavati kao aplikacije na svom smartphoneu mogu uporno očekivati od drugih ponašanje koje ovima jednostavno nije prirodno.
"Zašto si ljuta?", pitanje koje bi se često čulo i bilo je upućeno - meni. Do tog trenutka nisam bila ljuta već samo u svojim mislima, ali eto podstrijeka da se namrgodim.
Takve razgovore bez kraja i uvijek jedno te istih ishoda spašavao bi samo doručak. A to su najčešće bile mirisne, masne, vruće lepinje izdašno namazane putrom (kako se tada nazivao maslac). Nisu to one ogromne lepinje koje se kupuju po feštama, cirkusima i sličnim pučkim veselicama, već manje i deblje rođakinje.
Pokušala sam ući u trag bakinom receptu, ali uzalud. tako da mi ne preostaje nego napisati drugi, sličan, ali jednako fin recept s coolinarike od gospođe kwanale.

Sastojci
1 kg brašna
2-3 žlice ulja
1 kocka svježeg kvasca
1/2 litre vode
1 žličica soli
ulje za pečenje

Napraviti kvas s 1 dcl mlake vode i 2 žlice brašna - neka odstoji 10 do 15 min. Prosijati brašno, napraviti udubinu i u nju staviti 2-3 žlice ulja (neki stavljaju biljno, neki maslinovo) i kvas. U 1/2 litre vode razmutiti žličicu soli pa i to uliti u udubinu. Smjesu izmješati rukama i ostaviti pokriveno da se diže pola sata (maximalno 1 sat).
Uzimati komade tijesta, valjkom ih malo razvaljati da poprime oblik kruga i peći u tavi u zagrijanom ulju s obje strane dok ne požute.
Gotove lepinje mogu se jesti u slatkoj ili slanoj varijanti, a moj najdraža je razrezati ih, namazati putrom i uživati! :)