Dakle, kad bih morala izdvojiti jedan jedini bakin recept koji bih htjela sačuvati, to je zasigurno recept za ajvar! Probala sam mnoge ajvare, najviše domeće, jer se kupovni rijetko kad mogu mjeriti s onim u koje su utkani sati stajanja za štednjakom, guljenje vrućih paprika, špricanje patlidžana po cijeloj kuhinji ili cijeđenje istih preko noći iznad kade - ali pri punoj svijesti tvrdim da NEMA BOLJEG AJVARA od ajvara moje bake. Jedino što mu se okusom približilo je ajvar mame od jedne frendice (bok, Ivana!).
Neko vrijeme je moja baka imala stari štednjak na balkonu koji bi koristila isključivo u svrhu rađenja ajvara. U kasno ljeto lijepo je bilo stajati na otvorenom balkonu, a znam da je baka poseban gušt imala i od toga što je sačuvala svoju ulickanu kuhinju od špricanaj i raznih mirisa. Naravno postojala je i posebna oprema za kuhanje ajvara, hlače i majice koje se nije štedilo. Sjećam se jedne stare Lacoste majice od koje bi se onaj jadni krokodilček nakon par sati udisanja ajvara okrenuo na leđa, a bome bi to vjerojatno napravio i dizajner da je kojim slučajem saznao u koje svrhe moja baka koristi brandiranu majicu.
Vratimo se ajvaru. Dakle, recept moje bake po mojem mišljenju trebalo bi staviti u neki sef i omogućiti svim budućim generacijama da u takvoj blagodati okusa uživaju. ALI, postoji problem, tj. dva. Prvi je taj da sam u bakinoj kuharici pronašla DVA recepta za ajvar i nemam pojma koji je onaj koji je obilježio moje okusne pupoljke. Drugi problemm je taj da nisam sigurna da točno pratim svaki korak zabiljećen u ikojem od ta dva recepta da bi moj ajvar ispao jednako dobar, jer svaka kuharica ima neke svoje tajne ili stvari "koje se podrazumijevaju", a bojim se da te trikove moja baka nije navela. Svoje sumnje temeljim i na činjenici da moja mama isto godinama radi ajvar po receptu moje bake, ali to nije to. Možda se ne drži recepta, možda neke korake uzima zdravo-za-gotovo...tko bi ga znao! Ali daje mi povoda da pomislim da je bakin recept jednostavno neponovljiv!
A evo ih i ovdje, samo moram unaprijed upozoriti da su količine pozamašne a nigdje ne piše koliko će litri, teglica, stotina šnita kruha ili čega već ispasti. Svejedno, krenimo!
Ajvar - recept broj 1
12 kg debelih, po mogućnosti crvenih paprika (babura)
4 kg patlidžana
1,5 l ulja
8-10 žličica soli (dodaje se pred kraj -
to su ti mali trikovi!)
malo ljutih feferona
(koliko je malo,bako???)
1-2 žličice papra
1 češanj (glavica) češnjaka
(češanj ili glavica??)
malo octa
Paprike i patlidžane operi i speci u roru, pa poklopi s krpom dok se ohlade. Oguli i dobro očisti od koštica, isperi s vodom pa stavi u cjedilo preko noći ad se dobro ocjedi
(cjedilo bi bila mreža od krumpira i visila bi iznad kade okačena na sušilo za rublje). Samelji sve s feferonima pa stavi s uljem da se kuha ali stalno miješaj da ne zagori (u početku stavi malu vatru). Tako neka kuha lagano oko 2 sata
(pored piše 1 i pol, pa je moguće da sve zajedno treba kuhati 2 sata...). Pred kraj dodaj ribani češnjak , ocat (1-2 žličice), sol, biber
(očigledno i biber dolazi na kraj). Sve neka kuha još 1/2 sata.
Flašice oprati, obrisati i staviti u ror na laganu vatru da se dobro ugriju. Sipaj u vruće flaše ajvar i stavi u zagrijani ror (na laganu vatru 5 min pa zgasi) do drugi dan, dok se ne ohlade. Na površinu stavi malo vrućeg ulja pa zatvori celofanom. Može se staviti i u jogurt čašice ili plastične vrećice pa u frizer, jer se tako neće kvariti.
PAZI! kuhati na laganoj vatri i stalno miješati da ne zagori. Obično na početki lagano zagori dok se raskuha.
Postoji i varijanta s kuhanim paprikama, ali je moja baka nije nikad radila pa je neću ni pisati.
Drugi recept napisat ću čim naiđem na njega u bakinoj kuharici.
Nađeno!
Ajvar - recept broj 2
25 kg paprika (po mogućnosti crvenih babura)
8 kg patliđana
3 l ulja, soli oko 18-20 žličica
malo ljutih feferona, papra, češnjaka ddvije glavice, octa malo (1-2 žličice)
Hm, sad kad čitam taj recept sve je isto, tako da je vjerojtano stvar samo u duplim količinama...Dakle, lažna uzbuna, ali i dobra vijest, jer napokon imam bakin recept za AJVAR!
